Vallentsits (Valenčić) Antonio de

Rođen: Ilirska Bistrica, 12 siječnja 1829.
Umro: Rijeka, 26. prosinac 1902.

Roditelji: Anton von Vallentsits (Ilirska Bistrica, 17. ožujka 1796. - Graz, 3. siječnja 1892.) i Anna rođena Roth (?? - Graz, 09. siječanj 1898.)
Braća: Alfred (?? - Graz 1892.) (field marshal-lieutenant)

Supruga: Ludovica rođena Jellouscheg
Djeca: Aladar (1854. - 1944.), kći Marija "Freulein Vallentsits"

Gradonačelnik Rijeke u periodu od 1899. do 1900.

Antonio nije rođen u Rijeci, ali više od polovine svoga života proveo je u Rijeci.
Bio je ministerijalni savjetnik, carsko-kraljevski komornik, viceguverner Rijeke, gradonačelnik Rijeke od 1899. do 1900., u doba kada ugarska vlada nije prihvaćala izbor Riccarda Zanelle za gradonačelnika. Bio je i potpredsjednik riječkog ogranka Crvenoga križa i počasni građanin grada Rijeke. Bio je i veliki prijatelj Giovannija de Ciotte, znamenitog riječkog gradonačelnika.

Otac mu je bio baron i imao je isto ime i zna se da je iz Ilirske Bistrice. Bio je oficir koji je nakon odlaska u mirovinu, 26. veljače 1855. počasno unaprijeđen u generalmajora.
Mlađi brat Alfred von Vallentsits (16. listopad 1832. – 31. sječanj 1892.), general bojnik od 1. studenog 1881., feldmaršal poručnik od 1. svibnja 1887., umirovljeni 1. lipnja 1888. Umro je u Grazu 1892. kao podmaršal.

Dagerotipija snimljena u ožujku 1848., Muzej grada Rijeke. Na portretu su dvojica mladića, pobunjenci protiv Metternicha. Anton von Vallentsits, mladi student prava, pripadnik Nacionalne garde, akademske legije, ili takozvanog pravničkog zdruga i njegov brat Alfred von Vallentsits, kadet čuvene vojne akademije "Terezijanum" u bečkom Novom Mjestu. Izvor: MUZEJ GRADA RIJEKE

Studirao je pravo.

U Rijeci je upoznao svoju buduću suprugu Ludovicu, kći bogatog riječkog industrijalca, veletrgovca, posjednika i brodovlasnika, člana Trgovačko-obrtničke komore i gradskog zastupnika Francesca Jellouschega.

Bio je vrlo utjecajan član riječke zajednice pa je zajedno s de Ciottom i čitavom plejadom riječkih javnih, kulturnih, industrijskih i inih djelatnika stvorio je temelj današnje moderne Rijeke.

Mlađi brat Alfred umro je u Grazu 1892. kao podmaršal Austrougarske vojske (K.u.K.).

"La Bilancia", od 31. svibnja 1881. godine, izvješćuje čitatelje kako je 30. svibnja 1881. godine u Guvernerovoj palači održan velik skup riječkih uglednih građana na kojem je konstituirana Podružnica udruženja "Crvenog križa" u Rijeci. Na toj osnivačkoj skupštini izabran je i Izvršni odbor te popisani članovi osnivači i obični članovi (prema statutu Crvenog križa Austro-Ugarske Monarhije koji je odobrio car i kralj Monarhije Franjo Josip I).
Ponovo je "La Bilancia" od 3. lipnja 1881. godine, uz podatak da su u tijeku upisi u Podružnicu udruženja "Crvenog križa", donijela je poduži tekst o potrebi djelovanja te organizacije i njenoj općoj koristi za društvo u cjelini, kako u ratu, tako i u mirnodopskom vremenu.
Za predsjednika Odbora za gospodu imenovan je tadašnji riječki guverner grof. Géza Szápáry. Počasnom predsjednicom Podružnice udruženja Crvenog križa Rijeka imenovana je grofica Maria Szápáry, supruga guvernera Géza Szápáry, a izvršnom predsjednicom Odbora za dame Natalia de Ciotta, supruga riječkog gradonačelnika Giovannija de Ciotte. Potpredsjednicima su postali riječki gradonačelnik Giovanni de Ciotta i dr. Antonio de Vallentsits, ministarski savjetnik, a tajnikom je imenovan dr. Nicolò Gelletish.

Detalj grbovnice plemenite obitelji Vallentsits porijeklom iz Illirisch Feistritz (Iliriske Bistrice) darovan Antonu Vallentsitsu (1796-1892). Njegov sin Anton von Vallentsits (1829-1902) bio je gradonačelnikom Rijeke.

19. veljače 1897. Michele Maylender je prvi put izabran za gradonačelnika.
Kada je 28. Travnja 1898., Maylender po treći puta izabran za gradonačelnika, nije želio prisegnuti vjernost novim zakonima i odbija prisegu pa je zastupstvo ponovo raspušteno i raspisani novi izbori.
Novi guverner, grof Laszlo Szapary poziva prvog potpredsjednika Predstavništva, Nicoloa Gelleticha, da preuzme funkciju gradonačelnika, ali ovaj to odbija. Vlada u Budimpešti ne odustaje od uvođenja namjeravanih zakona i od 1. siječnja 1898. za Rijeku uvodi novo tijelo - Upravni odbor. U Odbor ulaze predstavnici državnih tijela u Rijeci, gradonačelnik i nekoliko zastupnika Predstavništva. Ono, kao vladino tijelo, provoditi, nadzire i kažnjava kršenje zakona. Predstavništvo je raspušteno kraljevskim dekretom 7. svibnja 1898. i postavilo na mjesto gradonačelnika birokratu Antonia de Vallentsitsa i imenovalo ga kraljevskim povjerenikom za Rijeku. Bio je to do 1899. godine kada ga je raspustilo gradsko vijece. Dana 18. kolovoza 1898., na gradski toranj izvješena je zastava Ugarske što je bio simboličan udar na autonomiju. Nasljedio ga je ponovno postavljeni Michele Maylender.

Antonio de Vallentsits umire 27. prosinca 1902. Pokopan je na groblju Kozala (J-II-27)

Aladar von Vallentsits, sin Antonia i Ludovice, rođen je u Rijeci, i bio je prvi zapovjednik Udina tijekom zauzimanja grada u jesen 1917. godine. To što je bio izvrstan vojnik uzornog viteškog ponašanja, pomoglo mu je da nakon rata dobije rezidenciju u Rijeci, jer su mu to i svećenstvo i političke vođe željeli uskratiti jer se borio na srani gubitnika. Naime, bio je izuzetno dobar prema zatvorenicima i milostiv prema stanovništvu novo okupiranog teritorija Friuli.

Slika sa bojišta i identifikacijska iskaznica pukovnika Aladara von Vallentsits (1854-1944) izdana na talijanskom bojnom polju (Udine, 24. svibnja 1918.)

Posljednji potomak slavne obitelj von Vallentsits, Maria pl. Vallentsits umrla je u Rijeci 28. siječnja 1992., u 85. godini života.

Maria pl. Vallentsits Privatna zbirka Antikvara knjižara gospodina Saše Dmitrovića. Antikvarijat Mali neboder Rijeka

 

Pokopan je na groblju Kozala (J-2-27)

 

 

Kreirao: SEAS

 

Izvori:

• Artkvart, Najstarija riječka fotografija, Saša Dmitrović, 9. prosinca 2023.
• Bartulović: UGARSKA POLITIKA PREMA RIJECI I 100. OBLJETNICA
• Flickr, Maria Vallentsits, Privatna zbirka Antikvara knjižara gospodina Saše Dmitrovića

 

O Rijeci na engleskom jeziku Riječka povijest općenito Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400 Povijest Rijeke od 1500 do 1600 Povijest Rijeke od 1625 do 1650 Povijest Rijeke od 1675 do 1700 Povijest Rijeke od 1725 do 1750 Povijest Rijeke od 1775 do 1800 Povijest Rijeke od 1825 do 1850 Povijest Rijeke od 1875 do 1900 Povijest Rijeke od 1925 do 1950 Povijest Rijeke od 1975 do 2000 Povijest Rijeke od 2015 do Danas Rijeka, razni događaji i ostalo

Riječka vlast kroz stoljeća Riječki grbovi i zastave (heraldika) Povijest Rijeke od 1400 do 1500 Povijest Rijeke od 1600 do 1625 Povijest Rijeke od 1650 do 1675 Povijest Rijeke od 1700 do 1725 Povijest Rijeke od 1750 do 1775 Povijest Rijeke od 1800 do 1825 Povijest Rijeke od 1850 do 1875 Povijest Rijeke od 1900 do 1925 Povijest Rijeke od 1950 do 1975 Povijest Rijeke od 2000 do 2015 Riječke Biografije History of Racing, Preluk - Opatija - Rijeka

 

Na vrh stranice