Rijeka, Croatia
Loading



riječki dvoglavi orao

Ambigram Rijeka

Udruga 051 Rijeka

RiRock, glazbeni internetski magazin

Riječanin, pomorski vremeplov

 

Škole i školovanje u Rijeci tokom povijesti

Ovaj članak prikazuje povijesni pregled razvoja školstva i obrazovanja u Rijeci, a više pažnje posvećuje školama koje su otvarane i nestajale tijekom povijesti. Osim nabrajanja osnovnih, srednjih, strukovnih škola i fakulteta, ukratko su opisani i neki bitni događaji vezani uz školstvo.

Na razvoj školstva utjecale su modernizacijske promjene u društvu volja vladara da da ima ili nema obrazovane podanike.
Isusovačke školske ustanove od 1627. do 1773. godine bile su duhovno i intelektualno središte Rijeke, a dosadašnje historiografske sudove o djelovanju Riječkog kolegija Družbe Isusove potrebno je nadopuniti novim spoznajama, izmičući se od dosadašnjih često reduciranih prosudbi o proturefomacijskom i latinaškom kontekstu njihovih škola.

Rušenje zgrade Isusovačkog kolegija
Rušenje zgrade seminara na mjestu kojeg je 1934. g. podignuta zgrada današnjeg Pedagoškog fakulteta

Ali iako se često govori da je početak školstva u Rijeci dolazak isusovaca i njihovo otvaranje gimnazije, zapravo je za svijest, trud i zalaganje pružanja prvih poduka mladeži Crkva bila odgovorna i ranije. Prva škola koja se u takvom kontekstu spominje bila je u kaptolu (Colegiata) smještenom uz Crkvu Blažene Djevice Marije, o kojoj Andrija Rački piše da su nastavu izvodili stari riječki kanonici koji su podučavali na glagoljici (Andrija RAČKI, Iz prošlosti Sušačke gimnazije, Rijeka: Adamić, 2007., str. 6.). Prema sačuvanim podacima Rijeka je uz još jednu talijansku školu 1455. godine tu kaptolsku školu dobila 1457. godine. Ali to nisu bile javne škole.

Preko isusovačke gimnazije i akademije, Rijeka je zakoračila u svijet znanosti i kulture 17. i 18. stoljeća. Mada danas u Starom gradu više nemamo imena ulica koje bi se pozivale na Riječki kolegij ili sjemenište, uspomena na značaj ovih ustanova ostaje. Katolički red koji je dobio ime po Isusu Kristu – isusovci – osnovao je Ignacije Loyolski 1540. godine, a njegovi sljedbenici poznati su po predanosti obrazovanju i svojoj duhovnosti. Kada je tek uspostavljen isusovački red počeo otvarati svoje kolegije i gimnazije, odlično prihvaćanje mahom civilnih vlasti diljem Europe svjedoči o tome da su naljednici sv. Ignacija Loyolskog bolje negoli drugi odgovorili na nedostatke tadašnjeg obrazovanja. Tako je bilo i u Rijeci.

Daleka povijest, do 1848.:

Odluka Marije Terezije iz 1770. godine kojom školstvo postaje državna briga značajno doprinosi razvoju školstva u monarhiji, a posebno u Rijeci.

1770. Marija Terezija (1717.-1780.) i njen sin i suvladar Josipo II. (1741.-1790.), vladari prosvijećenog apsolutizma, donose odluku kojom školstvo postaje državna briga. S tom odlukom započinje razdoblje državnog školstva. Kako bi se adekvatno uredilo školstvo, Marija Terezija naređuje izradu općeg popisa škola 1770. godine. Za potrebe reorganizacije školstva na području Monarhije osnovana je i školska komisija sa sjedištem u Beču te je izdan prvi zakon o školstvu - "Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen" koju carica odobrava 6. Prosinca 1774. godine. Kako je zakon doživio otpor u ugarskom dijelu Monarhije 1774. godine izdaje se naredba o uređenju novog školskog reda. Nakon obavljenog popisa i uvida u stanje škola na području Hrvatske, donesen je "Ratio educationis totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexa" s 22. kolovoza 1777. godine. Školstvo, a posebice pučko školstvo, postaje temelj građanskog obrazovanja.

Osnovna škola Trsat
Osnovna škola Trsat - u razdoblju od 1846. do 1856.

 

Nakon revolucionarnih zbivanja 1848. godine pa do 1870-tih:

Malo bolje razdoblje za razvoj hrvatskih škola slijedi nakon revolucionarnih zbivanja 1848. godine, kada se na dvadesetogodišnje razdoblje, od 1848. do 1868. uspijeva uspostaviti hrvatska uprava nad Rijekom. Riječki Gubernij dolazi pod Bansku Hrvatsku, guvernerom postaje ban Josip Jelačić, a na mjesto njegovog banskog povjerenika stiže zagrebački podžupan Josip Bunjevac u odlučnoj namjeri da promijeni stanje u gradu i ojača hrvatski utjecaj. Morao se boriti s njemu nesklonim slojem gradskog patricijata koji je gledao samo vlastite interese.
Rijeka se od tog razdoblja nadalje mogla opisati kao etnički hrvatska, po kapitalu i politički mađarska, a jezično i kulturološki talijanska. Najznačajniji uspjeh hrvatskog školstva u Rijeci u ovom periodu postignut je u radu riječke gimnazije. Zalaganjem Josipa Bunjevca uspjelo se postići ne samo da se uz talijanski nastavni jezik uvede i hrvatski jezik, već su učenici mogli slušati i hrvatski jezik kao predmet. Osim toga velik utjecaj na učenike izvršio je i profesor Fran Kurelac tako što im je snažno ojačao nacionalnu svijest. (KLEN, Povijest Rijeke)
Kratkotrajnom razdoblju pozitivnih trendova po hrvatsko školstvo u Rijeci došao je kraj nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe. Ubrzo se u gradu uspostavio autonomaški školski sustav financiran iz općinskog fonda, te nakon njega i mađarski školski sustav financiran iz državnih izvora. Dosta je škola osnovano u tom periodu, a ni Mađarska ni Italija, a ni gradski očevi nisu štedjeli.

 

Mađarske vlasti su do kraja 19. stoljeća u Rijeci otvorile brojne škole koje su obuhvatile sve domene obrazovanja njima potrebne za pretvaranje Rijeke u mađarsku luku i mađarski grad općenito. Otvorene osnovne i građanske škole, koje su pretežno polazila djeca koja nisu poznavala mađarski jezik.
Gradsko je poglavarstvao 26. lipnja 1876. godine donijelo odluku da se na Kozali osnuje pučka škola, učionica je počela s radom u jesen 1880 godine. Bila je smještena u kući Franje Šuperine br. 101, Kozala, Brašćine. U toj kući, škola je djelovala sve do useljenja u novu školsku zgradu 31. siječnja 1911. godine (današnja OŠ "Belvedere).

 

 

Hrvatska gimnazija u Rijeci je u okruženju talijanskih i mađarskih škola teško djelovala. Suočavala se s materijalnim poteškoćama i zapostavljanjem od strane gradskih vlasti iz političkih razloga. Gimnazija se poslije uspostave mađarske uprave izdržavala iz sredstava hrvatske vlade i sabora u Zagrebu. Svijetlu točku u materijalnom pogledu predstavlja selidba gimnazije u kuću Dionizija Jakovčića (on je palaču Adamich – Giacovcich kupio od Andrije Adamicha) na Fiumari 1881. godine. Međutim, gimnazija uspijeva djelovati u novoj zgradi tek četrnaest godina, kada je protjerana iz Rijeke na Sušak 1896. godine. Inače, palaču Adamić sagradio je veletrgovac i posjednik Simeun Adamić. Palača Adamićevih nadograđena je za drugi kat, te je od 1881. do 1896. godine u njoj bila Hrvatska gimnazija, učilište u kojem su radili istaknuti hrvatski znanstvenici i književnici, i u kojem su se odgojili brojni intelektualci Hrvatskog primorja i Rijeke.

 

Do kraja 19. stoljeća na riječkom prostoru je značajno porastao broj talijanskih škola.

Osnovna škola Zamet
Osnovna škola Zamet - U ovoj kući 7. rujna 1891. godine s radom je započela Pučka škola na Zametu

 

Na početku 20. stoljeća u Rijeci je djelovao velik broj škola s talijanskim ili mađarskim nastavnim jezikom, a niti jedna na Hrvatskom. Ohrabrene uspjehom i nedovoljno snažnom hrvatskom nacionalnom sviješću, gradske vlasti su u ovom razdoblju otvorile još nekoliko novih škola.
U Rijeci je stanje na početku 20. stoljeća bilo puno gore iz razloga što indiferentni krugovi hrvatske inteligencije nisu, od uspostave mađarske uprave. činili ništa kako bi se oduprli talijanizaciji i mađarizaciji narodo kroz školstvo, ali i kroz druge vidove života, a široki slojevi hrvatskog puka bili su nemoćni oduprijeti se pošto je slanje djece u talijanske ili mađarske škole bilo obavezno.
Kako bi pokušali spriječiti potpuno mađariziranje i talijaniziranje školstva u Rijeci, te zaustaviti širenje anacionalnog autonomaškog fijumanstva, skupina riječkih Hrvata se 1900. godine okupila u poseban odbor kojemu je cilj bio ishoditi od gradskih vlasti odobrenje za otvaranje jedne hrvatske pučke škole s hrvatskim kao nastavnim jezikom, kako bi se u njoj moglo obrazovati zakinutu hrvatsku djecu. Članovi tog odbora bili su barun Gjuro Vranjican- Dobrinović, Josip Bačić (posjednik), Rajmund L. Bačić (trgovac), dr. Ante Bakarčić (odvjetnik), dr. Antun Bonetić, Ignac Bonetić (posjednik), Sigismund Kopajtić (brodovlasnik i predsjednik Ugarsko-hrvatskog parobrodskog društva), Hinko Durbešić (trgovac), dr. Rikard Lenac (odvjetnik), dr. Vjekoslav Luttenberger (odvjetnik), dr. Ivan Kukanić (župnik Rijeke), Aleksandar pl. Marijašević (trgovac), dr. Bruno Medanić (liječnik), Marijan Mikuličić (Trgovac), dr. Silvestar Pallua (odvjetnik), Stjepan Perušić (trgovac), Josip Polić (kanonik), Vjekoslav pl. Rinaldi (posjednik), Gjuro Ružić (industrijalac), dr. Antun Švalba (liječnik), i Ante Šterk (posjednik).
Ovaj je odbor 12. lipnja 1901. godine uputio gradskom vijeću predstavku kojom se na temelju nekoliko argumenata obrazlagalo zašto je u Rijeci potrebna barem jedna niža pučka škola koja bi se morala otvoriti o trošku općine:

  1. iz razloga što u Rijeci i okolici živi velik broj stanovnika hrvatskog, ilirskog i slovenskog materinjeg jezika;
  2. hrvatski narod u Rijeci ima pravo da mu se omogući školovanje djece na narodnom jeziku, na temelju činjenice što plaća državni porez i općinski prirez, također i školski porez koji iznosi 5%, te spada u jednu od najjačih skupina riječkih poreznih obveznika;
  3. predstavka se poziva na popis stanovništva od 13. prosinca 1890. godine kojim je utvrđen manji broj govornika talijanskog materinjeg jezika u Rijeci (13.012) od govornika hrvatskog i slovenskog materinjeg jezika zajedno (13.569); i
  4. općina je dužna podignuti školu s hrvatskim kao nastavnim jezikom, prema načelu pravednosti i jednakosti, te u skladu s zakonskom osnovom – misli se na mađarski školski zakon XXXVIII. iz 1868., članak 58.

Dugotrajno otezanje odgovora dalo je naslutiti da će molba biti odbijena. Tako je i bilo nakon sjednice Školskog vijeća (Consiglio scolastico) kojom je predsjedavao podnačelnik Rijeke dr. Andrija Bellen. Nakon što je predstavku odbilo Školsko vijeće, to je učinilo i Gradsko zastupstvo na svojoj sjednici 9. siječnja 1903. godine.
Navedeni razlozi za odbijanje bili su:

  1. smatraju da je zahtjev neosnovan i umanjio bi talijanski karakter škola;
  2. članci 23, 58 i 59 zakona XXXVIII. iz 1868. godine više nemaju važnost;
  3. prema školskom statutu nastavni jezik mora biti talijanski;
  4. ilirski jezik je samo dijalekt, a slovenski jezik se značajno razlikuje od hrvatskog, pa prema tome za preostale stanovnike hrvatskog materinjeg jezika ne treba podignuti školu jer ionako većinom poznaju talijanski;
  5. hrvatski jezik nije važan za pomorske i trgovačke poslove; i
  6. otvaranje hrvatske škole bi opteretilo gradski budžet.

Posljednji razlog pogotovo nije imao smisla, jer kad se promotri broj djelujućih talijanskih i mađarskih škola na početku stoljeća u gradu, lako se može uočiti da ih je bilo više no što je potrebno i da troškovi otvaranja jedne hrvatske škole ne bi ugrozili gradski proračun, a i Hrvati su bili najveći porezni platiše.
Na ove razloge je Gjuro Vranjican odlučio 3. veljače 1903. godine uzvratiti žalbom na višu instancu, u kojoj se navode sljedeći prigovori Visokom kraljevskom gubernijalnom vijeću:

  1. Školski statut iz 1876. godine nema zakonsku osnovu, a stavljanje članaka 23, 58 i 59 izvan važnosti i uvođenje isključivo talijanskog kao nastavnog jezika u školama je protuzakonito;
  2. nazivanje ilirskog jezika dijalektom i tvrdnje da lokalno stanovništvo bolje razumije talijanski nego vlastiti materinji jezik su najobičnija obmana;
  3. hrvatska populacija u Rijeci zaslužuje jednak tretman kao i populacija talijanskog materinjeg jezika jer čini najveći kontingent poreznika i posjednika nekretnina u Rijeci i riječkom kotaru;
  4. službene statistike nisu potpuno točne i broj stanovnika kojima je potrebno školovanje na narodnom jeziku nije toliko zanemariv da mu nije potrebna hrvatska škola; i
  5. hrvatski jezik nije zanemariv u pomorstvu i trgovini, te bi imao neprocjenjivu praktičnu korist.

Nije poznato da je Kraljevsko gubernijalno vijeće odgovorilo na žalbu, A škole na, za Hrvatski narod stranim jezicima su se nastavile otvarati.

 

Riječko školstvo između I. Svijetskog rata i II. svijetskog rata

Nakon raspada Austro-Ugarske u listopadu 1918. u Rijeku ulazi vojska Države SHS i hrvatski Sabor unilateralno anektira grad. To je dovelo do pobuna talijanskog dijela stanovništva koji organiziraju plebiscit kojim mole saveznike da oslobode Rijeku od "okupacije" i pripoje ju Italiji. Talijanska je strana svoju želju za pripajanje Rijeke Italiji opravdavala mišljenjem da su Talijani najbrojnija etnička zajednica u gradu, što i nije bilo baš istina. Već mjesec dana kasnije u Rijeku stižu pod međunarodnim mandatom vojska Kraljevine Italije, Velike Britanije, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država, koje su u gradu morale ostati do utvrđivanja statusa grada tijekom 1919. na Pariškoj mirovnoj konferenciji. Kada je krajem kolovoza s Pariške mirovne konferencije stigla zapovijed da se talijanske postrojbe moraju povući iz Rijeke, manja skupina talijanskih časnika zamolila je pjesnika i pustolova Gabrielea D'Annunzia da stane na njihovo čelo i njihove jedinice povede na Rijeku. Detaljnije pročitajte ovdje.

Nakon iskustva talijanske okupacije 1918. godine i D'Annunzijeva režima, 27. siječnja 1924. godine potpisani su Rimski ugovori kojima su izvršene manje korekcije između granica Kraljevine SHS i Italije, a Rijeka je anektirana Italiji. Riječko područje upravno je organizirano kao Kvarnerska pokrajina (La Provincia del Carnaro di Fiume), a Rijeka je postala sjedište prefekture (Prefettura di Fiume). Na Rječini je izgrađena granica koja je sada razdvajala Rijeku i Sušak, te označila početak odvojenih života silom političkih prilika.
Rijeka je na rubu Italije bila osuđena na dva desetljeća društveno-ekonomskog propadanja, dok se Sušak nastavio razvijati kao lučki grad u Kraljevini SHS. Hrvatski jezik bio je zabranjen u Rijeci u vrijeme fašizma. Talijanski jezik koristio se u javnoj upravi i sudstvu. Obrtnici i trgovci morali su iznad svojih radnji imati natpise na talijanskom jeziku, a niti privatnici se nisu smjeli dopisivati na materinjem jeziku. Talijanska imena su najčešće davana djeci pod pritiskom tijekom krštenja, a s vremenom je došla i zabrana davanja "smiješnih" i "nemoralnih" slavenskih imena djeci. Prezimena su također talijanizirana.
Školstvom je u novoustrojenoj provinciji upravljala posebno osnovana Pokrajinska školska uprava za Kvarnersko okružje (R. Provveditorato agli Studi per la Provincia Carnaro-Fiume) kojoj je sjedište bilo u Rijeci. U sklopu tog tijela djelovalo je posebno Nadzorništvo za riječko školstvo (R. Inspettorato Scolastico Provinciale) koje je upravljalo svim riječkim gradskim i prigradskim školama i provodilo nadzor nad nastavom i učenicima kroz manja administrativna didaktička školska okružja (Circolo didattico, Direzione didattica).

Nakon što su vlasti ukinule sve mađarske škole, u međuratnom razdoblju razvio se razgranat sustav talijanskih osnovnih, srednjih i viših škola. U Riječkom gradskom i prigradskom području su djelovale sljedeće

  1. osnovne škole:
    Projekt Osnovne škole Turnić
    Gyula Swab, Projekt Osnovne škole Turnić, 1912. godine, OŠ (Scuola Elementare) "Cesare Battisti" - Torretta.
  1. više srednje škole:
  1. više i niže stručne škole:

 

Na prostoru Sušaka djelovale su sljedeće ( FRANKOVIĆ, Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj)

  1. osnovne škole:
    Pučka škola u Sušaku
    Pučka škola u Sušaku
  1. više srednje škole:
  1. više i niže stručne škole:

 

Riječko školstvo tokom i nakon II svijetskog rata

Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. označila je kraj započetim procesima talijanizacije na sušačkim školama, i spasila mnoge nastavnike mogućih strašnih ishoda pošto su ih fašisti planirali poslati u NDH.
Do kraja započete školske godine 1943./1944. u školama se nastavilo raditi po starom jugoslavenskom programu, ali po udžbenicima koji su stizali iz NDH. Učenicima je bilo savjetovano da iz udžbenika istrgnu stranice sa slikama poglavnika Pavelića, uz opravdanje nastavnika da Sušak ne pripada NDH. Učenici su shvatili namjeru nastavnika da se bore protiv ustaštva, te su osim stranica sa slikama istrgnuli i stranice koje su sadržavale razne članke i pjesme kojima se glorificiralo ustaštvo.
Kada su njemačke okupacijske vlasti pokušale redovito započeti s nastavom sljedeće školske godine, domaći profesori bili su lukaviji i stalno smišljali vlastima razne izgovore zbog kojih se ne može započeti s nastavom. U takvim okolnostima uspjeli su postići da se nastava ne održava do oslobođenja Sušaka, jer je bilo bolje da nema javne nastave nego da se provodi nasilna denacionalizacija. No, mnogi učitelji su nastavili privatno besplatno podučavati djecu.
Kraj Drugog svjetskog rata označio je i kraj talijanizacije, germanizacije i mađarizacije u školstvu Rijeke i Sušaka.
Pošto je talijanski školski sustav u Rijeci bio dobro razvijen sa već izgrađenim školama koje nisu naročito stradale u bombardiranjima, nastava se mogla vrlo brzo obnoviti, no ostao je problem za hrvatske učenike jer u Rijeci nije bilo hrvatskih škola. Trebalo je tražiti nastavnike i često ih dovoditi iz drugih Hrvatskih gradova.

Hrvatske i talijanske škole koje su djelovale na području Rijeke i Sušaka u prvim posljeratnim godinama

  1. osnovne škole:
  2. Mješovita talijanska osnovna škola "Alessandro Manzoni" na Kozali
    Mješovita talijanska osnovna škola "Alessandro Manzoni" na Kozali u školskoj godini 1945/46 preustrojila se na dvije škole: I. talijansku i IX. hrvatsku sa zasebnim ravnateljstvom. Škola je bila četverorazredna. Zbog stalnog opadanja učenika u talijanskoj školi ona je 1953. godine pripojena Talijanskoj osnovnoj školi "Belvedere"
    1945. - II. talijanska osnovna škola "Cosala", četverogodišnja
  1. srednje škole:
  1. strukovne škole:
    Škola za zdravstvene tehničare
    15.09.1960. Započela je sa redovitim radom Škola za zdravstvene tehničare koja je obrazovala laboratorij-ske, sanitarne i rentgen tehničare.

 

1958. godine Zakonom o narodnim školama na državnoj je razini proglašeno obvezno osmogodišnje školovanje
1959. godine Zakonom o školstvu određeno da su svi građani od sedam do petnaest godina starosti dužni pohađati osnovnu školu
Do 1956. godine sve talijanske srednje škole osim gimnazije su bile zatvorene do kraja pedesetih godina, a od osnovnih škola na talijanskom jeziku su nastavile djelovati samo škola Brusić, San Nicolo, Gelsi i Belvedere koje djeluju i danas.

 

U razdoblju od 1965. do 1990. podignute su nove školske zgrade za:

Dograđene ili adaptirane su zgrade:

Sportske dvorane izgrađene su:

Školske godine 1978/1979. se OŠ "Kozala" i OŠ "Matteotti" udružuju u jednu radnu organizaciju.

Moderno Sveučilište u Rijeci razvija se poslije Drugoga svjetskog rata, posebice nakon reformi Stipe Šuvara. 17. svibnja 1973. osnovano je Sveučilište u Rijeci, a 1981. godine sve su visokoškolske ustanove udružene u Sveučilište. Nakon udruživanja Sveučilište je brojalo osam fakulteta.

Visokoobrazovne institucije osnovane od 1961. do 1976.

 

Nakon Domovinskog rata početkom devedesetih godina riječko školstvo je dobilo sve uvjete za nastavak razvoja u slobodnom nacionalnom i demokratskom duhu, pedagoški neopterećeno politikom i oslobođeno svih stranih utjecaja koji su ga obilježili u prošlosti. U Rijeci su neke postojeće škole nastavile djelovati pod starim imenima, a neke su uklonile značajke socijalizma iz njih i nastavile djelovati pod novim imenima.

 

Sustav hrvatskih osnovnih škola u Rijeci obuhvaća:

Pored gradskih osnovnih škola, u Rijeci djeluju i druge osnovne škole, i to umjetničke škole, te škole drugih osnivača:

Srednje škole u Rijeci su:

 

Učenici s teškoćama u razvoju osposobljavaju se po prilagođenim programima u dvije škole:

 

Sustav Sveučilišta u Rijeci 2024. godine sastoji se od:

 

 

 

Kreirao: SEAS

 

 

- Riječka groblja - Imenik riječkih posljednjih počivališta
- Riječka povijest općenito
- Povijest Rijeke od Prapovijesti do 1400
- Povijest Rijeke od 1500 do 1600
- Povijest Rijeke od 1625 do 1650
- Povijest Rijeke od 1675 do 1700
- Povijest Rijeke od 1725 do 1750
- Povijest Rijeke od 1775 do 1800
- Povijest Rijeke od 1825 do 1850
- Povijest Rijeke od 1875 do 1900
- Povijest Rijeke od 1925 do 1950
- Povijest Rijeke od 1975 do 2000
- Povijest Rijeke od 2015 do Danas
- Rijeka, razni događaji i ostalo
- O Rijeci na engleskom jeziku

- Riječke Biografije
- Riječka vlast kroz stoljeća
- Povijest Rijeke od 1400 do 1500
- Povijest Rijeke od 1600 do 1625
- Povijest Rijeke od 1650 do 1675
- Povijest Rijeke od 1700 do 1725
- Povijest Rijeke od 1750 do 1775
- Povijest Rijeke od 1800 do 1825
- Povijest Rijeke od 1850 do 1875
- Povijest Rijeke od 1900 do 1925
- Povijest Rijeke od 1950 do 1975
- Povijest Rijeke od 2000 do 2015
- History of Racing, Preluk - Rijeka
- Riječki grbovi i zastave (heraldika)

 

Na vrh stranice

 

Ferrari Fan Background picture copyright: Heraldic Art

Copyright:
Možete kopirati i koristiti bilo koji sadržaj ovih web-stranica pod uvjetom da na svojim stranicama, forumu ili tiskanom materijalu unesete jasnu poveznicu na "https://moja-rijeka.eu/" kao izvor tih informacija. Također, ne možete koristiti ove stranice za svoju ekonomsku dobit. Ja ne zarađujem novac sa ovim stranicama, pa zašto bi to činili vi. Kao amateru koji se ovime bavi iz gušta, moja jedina želja je širenje znanja o povijesti Rijeke i očuvanje informacija za buduće generacije.
Trudim se osigurati da informacijama koje prezentiram ne narušavam ničija autorska prava, a ako ih imaju, da su izvori informacija navedeni kao takvi, i poveznice jasno prikazane. Bitno je da to i vi provjerite prije korištenja.
Nikada nisam imao namjeru kršiti autorska prava bilo koje druge osobe ili organizacije. Ako imate bilo kakvih nedoumica, molim vas da koristite "Mail me" i ja ću istražiti i poduzeti sve što je potrebno da se greška ispravi.

Copyright:

You may copy and use any of the content of this site provided you make a clear link on your web site, forum or printed matter to "moja-rijeka.eu" as the source of that information. Also, you can not use my material and articles to make any money. I'm not making any money with this site, so why would you. I endeavour to ensure that the information I publish is free of other copyrights but it is essential that you check this for yourself before using it.
It was never my intention to deliberately infringe the copyright of any other person or organisation. If you have any concerns then please use the "Mail me" and I will investigate and take whatever action is necessary to rectify. As a volunteer and strictly non-profit making my only concern is to preserve information for future generations.